Savjeti za uzgoj salate

Salata najbolje uspijeva ako se uzgaja na otvorenom i to u proljeće ili u jesen, kada temperatura zraka nije previsoka, a i dalje je toplo. Spada u porodicu glavočika Compositae. Sastoji se od prosječno 94 posto vode, 2 posto šećera, 0,6 posto mineralnih tvari, 0,6 posto celuloze te 1,2 posto proteina. Bogata je vitaminima i mineralima od kojih se ističu vitamin B1 i B2, vitamin C, karotin, fosforom, kalijem i željezom.

Iz korijena salate izbijaju korjenove žilice koje se dalje šire na vanjski dio salate, odnosno na njezine listove. Salata je jednogodišnja zeljasta biljka čiji je korijen smješten u površinskom sloju tla što je uobičajeno kod biljaka presadnica. Listovi salate ovise o sorti, a obično su ovalni, okrugli te sjedeći i nazubljeni. Radi se o razgranatoj biljci na čijem vrhu se nalazi cvat sa žutim cvjetovima. Sjetva salate vrši se iz sitnog sjemena. Ova samooplodna biljka klijavost zadržava od 4 do 5 godina.

Salate glavatice se mogu podijeliti na dvije vrste:

o    Puterice ili maslenke – nježni listovi i ravni lisni obrub

o    Kristalke – rubovi listova su oštriji, više neravni i nazubljeni

Uzgoj salate

Temperatura za uzgoj salate

Sjeme salate ima najbolje uvjete za nicanje na temperaturi od 15 do 20 stupnjeva. U takvim idealnim uvjetima može niknuti već za 2 do 4 dana. Zavisno od sorte, nakon 45 do 55 dana salata dostiže najveći rast. Temperature više od 20 stupnjeva, uz suho tlo, neće dobro utjecati na rast i kakvoću salate.

Tlo za uzgoj salate

Salata će najbolje uspijevati na bogatom, plodnom i rastresitom tlu. Isto tako, bit će dobro i stakleničko tlo koje je uglavnom već unaprijed pripremljeno za dobar uzgoj salate. Imajte na umu da salata ne voli velike koncentracije soli. Najbolja pH vrijednost tla kreće se od 6,0, 6,5 do 7.

Voda za uzgoj salate

Da bi salata dobro rasla, potrebno joj je rahlo i humusno tlo koje može dobro zadržavati vlagu. Za vrijeme uzgoja salate biljka treba dovoljno vlage. Dva puta tjedno salatu treba zaliti s 15 litara vode po kvadratnom metru i to ako se ne radi o jako sunčanom vremenu. Preporučuje se zalijevati salatu kada dani nisu jako oblačni.

Plodored salate

Salata se dugo može uzgajati na istom zemljištu, ali poželjna je jedna pretkultura iz neke druge porodice. Salata ima kratku vegetaciju pa se tijekom jedne godine mogu uzgojiti i do tri usjeva. Nije rijetkost i da se salata uzgaja kao međukultura.

Obrada tla za salatu

Tlo na kojem će se sijati salata mora biti obrađeno na dubini od 20 do 25 centimetara. Mineralno gnojivo ne treba utiskati duboko u zemlju jer se korijen salate razvija dosta plitko. Tijekom zalijevanja, mineralna gnojiva lako dođu do potrebne dubine.

U jesenskim mjesecima u tlo je dobro zaorati stajsko gnojivo ili dobar kompost. U staklenicima će biti dovoljan kvalitetan supstrat, neće biti potrebno dodatno obrađivati tlo.

Ako primijetite da se na nekim mjestima tlo zbilo za vrijeme uzgoja prethodne kulture, potrebno ga je obraditi posebnim strojem, podrivačem. Ovo će omogućiti prozračivanje tla na dubini do 40 centimetara te će dobro rahljenje tla.

Gnojidba salate

Gnojidbu salate najbolje je vršiti u rano proljeće kada se tlo lijepo rahli. Tada se preporučuje dodati 150 kilograma po hektaru mineralnog gnojiva. Kada salata počne nicati usjev se treba prihranjivati KAN-om (70 do 100 kilograma po hektaru), ali valja biti oprezan da ne dođe u dodir s listovima salate jer bi ih mogao uništiti.

Sjetva i sadnja salate

Da bi se salata u zaštićenom području mogla početi brati u 12-om mjesecu, sjetva bi se trebala obaviti u drugoj polovici listopada. Rasađivanje se preporučuje mjesec dana kasnije. Berba salate traje pet do deset dana. U stakleniku se rasada obavlja specijalnim tresetnim kockama veličine do 4 centimetara.

Sjeta salate na velikim površinama obavlja se piliranjem sjemena posebnim strojem koji može pojedinačne sjemenke položiti u kockice. Kada kocke budu zasijane, treba ih zaliti i pokriti plastičnom folijom. Tako se ostavi sve dok salata ne počne nicati.

Za vrijeme najpovoljnijih uvjeta, presadnice se mogu rasađivati za 20 dana. Da bi se to sve dogodilo u tom roku, važno je da temperatura nicanja bude između 15 i 18 stupnjeva, a kada salata nikne od 10 do 12 stupnjeva. Idealna vlažnost zraka trebala bi biti od 60 do 70 posto.

Rasad se može proizvoditi i u plastičnim sačama ili onima od stiropora, a tako se postiže ušteda supstrata.

Sijete li salatu uvijek ne isto mjesto, napravite kanal dubok 1 centimetar. Salata se mora stalno prorjeđivati kako bi se u konačnici postigao razmak od 25 do 30 centimetara. Razmak između redova trebao bi biti 30 centimetara, ali on ovisi i o kakvoći tla, vremenu i razgranatosti same sorte salate.

Salata najbolje rodi ako se sije u više navrata, da ne rodi sva odjednom. Uvijek se daje prednost presadnicama jer se tako biljke brže i ravnomjernije razvijaju.

Uzgoj salate u stakleniku

Salata se vrlo lako uzgaja u stakleniku ili plasteniku koji je namijenjen uzgoju osjetljivih kultura popust krastavaca, paprike ili rajčice. Pošto se radi o kulturi s kratkim vegetiranjem, od maksimalno 65 dana, lako se može uklopiti u stakleničke plodorede. Salati ne treba puno topline, ali ni svjetlosti, pa se lako uzgaja i u zimskim mjesecima. U kontinentalnim krajevima, salata se u stakleniku uzgaja kao predusjev rajčice ili krastavca koji se lako uklapaju u kalendar sadnje nakon salate.

Održavanje salate

Ako se salata sije s ciljem da se uzgoje presadnice, u roku tri tjedna se razviju i tada lako može doći do presađivanja. No, s njima treba biti oprezan jer ako se oštete, vrlo lako ih može napasti siva plijesan.

Berba salate

Berba salate se može vršiti mehanički ili ručno, nekoliko puta godišnje, zavisno od toga koliko je često sijemo. Glavice se beru tek kada postignu maksimalnu veličinu, oblik i čvrstoću. Berba se ponekad vrši i ranije, ako se procijeni da je potražnja salate na tržištu veća.

Zrelost salate možemo procijeniti dodirom, ali budite pažljivi da je ne oštetite. Salata je gotovo uvijek mokra i jako osjetljiva na dodir. Kada je režete, također, budite oprezni. Režite je odmah iznad prvog prstena, na samom završetku listova.

Nakon berbe salatu je potrebno što prije potrošiti, a ako se uzgaja na veliko i prodaje, izdržat će dva do tri tjedna u hladnjači na temperaturi od 1 do 2 stupnja te na 95 posto vlage zraka.

Uzgoj salate na balkonu

Od povrtnica, salata sitnijih listova, idealna je za uzgoj na balkonu. Vegetacijsko razdoblje salate traje od proljeća do jeseni. Prednost joj je što može rasti u teglama dubina do 8 centimetara. Stoga, ne morate čak niti kupovati tegle, možete iskoristiti neke stare posude i prenamijeniti ih za uzgoj salate.

Za uzgoj na balkonu najbolje će uspijevati mini salate. To je posebna, suvremena kategorija salate koje neki nazivaju i mikrosalate. Predviđena su upravo za sadnju u posude kao i ostalo začinsko bilje. Najpoznatije mikrosalate su rikole, matovilac i potočarka.

Kada birate zemlju, bitno je da ona bude kvalitetna i prije toga pomiješana s humusom. Salata voli zemlju bogatu dušikom. Kada presadnice polažete u tegle, budite jako oprezni da ih ne oštetite. Korijen ove biljke jako je osjetljiv. Kada ste presadnicu dobro utisnuli u zemlju, zalijte je ostavite na toplom mjestu. Pripazite da salati ipak ne bude previše vruće.

Sve popularniji i priznatiji organski uzgoj salata može se osigurati na svakom balkonu. Upravo zaštićenost od mraza i vjetra te toplina balkonu, idealni su uvjeti za dobar razvoj ove biljke. Još jedna prednost uzgoja salate na balkonu je ta što je salata tako zaštićena i od bolesti koje je mogu lakše napasti u vrtu. Bitno je nabaviti dobre glinene posude, ekološko gnojivo i organski supstrat kako bi salata dobro rasla i bila kvalitetna i bez štetnih pesticida. Ako zadovoljimo sve te uvjete, ponekad je uzgoj salate na balkonu bolji od onog u vrtu.

No, pošto je tijekom ljeta na balkonima jako toplo i temperature nerijetko prelaze i 40 stupnjeva, salatu je potrebno češće zalijevati. Ako je tada ne zalijevamo dovoljno, ona može otići u sjeme.

Uzgoj zimske salate

Sjetva zimske salate započinje tijekom veljače kako bi se mogla konzumirati već u rano proljeće. Kao što smo već i spomenuli, salata je jako osjetljiva na slanosti i kiselost tla pa bi tlo u ovom slučaju trebalo biti što više pH neutralno. Iako može podnijeti česti uzgoj na istoj površini, preporučuje se bar jedna pretkultura iz neke druge porodice.

Za uzgoj zimske salate na otvorenom, bitno je da tlo bude mrvičasto. Ako je tlo na kojem želite posijati salatu teško i pjeskovito, pripremite ga organskim gnojivima kao što su PIC Italpolina ili Biorex. Tako ćete poboljšati strukturu tla i bolje očuvati vlagu.

Sijete li salatu na male površine, najbolje bi bilo da to učinite ručno, na uzdignute gredice. Nakon sjetve, tlo navlažite prskanjem vode. Da bi tlo zadržalo idealni postotak vlage prije nego što sjeme nikne, preporučuje ga se prekriti agrotekstilom.

Želite li uvijek imati svježu salatu, nemojte sve posijati odjednom. Najbolje će biti da je sijete u više navrata. Ne zaboravite je niti redovito prorjeđivati. Idealan razmak između svake biljke je 25 do 30 centimetara, a između redova do 30 centimetara.

Ljekovita svojstva zelene salate

Iako do dan danas nije utvrđeno točno porijeklo zelene salate, smatra se da je ona potomak jedne samonikle vrste s dalekog Sibira. Stari Grci i Rimljani bili su upoznati s njezinim ljekovitim svojstvima te su je zbog toga redovito konzumirali. Nazivala se i “travom mudraca”, što govori o njezinoj velikoj vrijednosti.

Što je zelena salata tamnija, to je njezina nutritivna vrijednost veća. Stoga pri čišćenju salate nikada nemojte bacati njezine vanjske dijelove, jer upravo su oni prepuni vitamina C.

Jako je osjetljiva i brzo vene pa kada je uberete iz vrta, uzmite samo onoliko koliko vam je potrebno za obrok. Dugim stajanjem ona gubi velike količine vitamina C.

Ako imate priliku, salatu konzumirajte svaki dan. Sadrži bogatstvo vitamina C koji je zaslužan za jačanje imuniteta i sprječavanje mnogih bolesti. Osim toga, konzumacijom salate, tijelo dovodimo u ravnotežu te smanjujemo kiselost organizma.

Zelena salata bogata je i folnom kiselinom koja je izrazito važna u sprječavanju anemije, ali i za trudnice, jer njezin nedostatak se povezuje s malformacijama embrija.

Ako ste često nervozni i pod stresom, preporučuje se da redovito jedete salatu jer sadrži laktium koji ima umirujuća svojstva. Nervoza će brzo nestati, a osim toga imat ćete bolji san.

Bitno je spomenuti da, iako je bogata hranjivim tvarima, sadrži jako malo kalorija pa je idealna u procesu zdravog mršavljenja. U 100 grama salate ima samo 15 kalorija.

Zelena salata se najčešće konzumira svježa i svom sirovom obliku, bez bilo kakve termičke obrade jer je tako i najukusnija i zadržava najviše vitamina i minerala. Prilog je brojnim jelima te se obično jede prelivena preljevima. Od preljeva se najčešće koriste maslinovo ili bučno ulje, ocat i sol, ali sve češći su i drugi začini, kao što su mješavine začinskog bilja, senfa, majoneze i vrhnja. Može se jesti i samostalno, uz kombinaciju nekih drugih salata, a idealan je spoj i voću. Od nje se mogu pripremiti i krem juhe, a najbolje paše uz tjesteninu i rižota.

Malo je poznato da se salata može koristiti i u kozmetici, za ljepotu i zdravlje kože. Odličan je sastojak maski za lice jer djeluje blagotvorno na zdravlje kože, čineći je nježnom i glatkom. Pomaže kod jako suhe i ispucale kože, ublažava crvenilo od bubuljica, ali i kože koja je bila izložena suncu i vjetru. Bit će dovoljno da je samo prokuhate jednu minutu u vodi i stavite na lice. Takve obloge držite na koži pola sata pa lice isperite mlakim čajem od kamilice.

Danas postoji više od 200 vrsta zelene salate, a u našim područjima su osim navedene puterice i kristalke, popularne vrste su još i rikula, endivija, rimska salata, matovilac i radič.